Lekcija 48
Riječi sa posebnim znakom: teshil, imala, išmam
Sufara, lekcija 2 (Hemze) · Sufara, lekcija 7 (Ra)
Sadržaj lekcije (13)
U Kur'anu ima malo riječi koje se po Hafsu uče drugačije nego što bi se očekivalo, ili imaju poseban znak u mushafu. Ko ih ne zna, kad do njih dođe, neće ih znati pročitati: zastaće ili će dodati nešto od sebe¹. Tri riječi u Kur'anu po Hafsu imaju poseban znak: imala, išmam i teshil².
Izvori iz predavanja (2)
Tri znaka
Imalu i išmam učenjaci ortografije označili su malim punim krugom crvene boje: u ispod harfa ra, a u ispred harfa nun⁶. Neki savremenici ova dva pravila označavaju rombom praznim u sredini, nalik na baklavu. Prednost se daje punom krugu⁷. Znak teshila je također puni crveni krug, iznad drugog hemzeta (koje je napisano kao elif)⁸. Oblik ovih znakova u ovom priručniku zavisi od fonta, pa mogu izgledati kao prazan krug ili romb⁹.
Izvori iz predavanja (3)
Teshil: olakšano hemze u 41:44
Teshil () je izgovor ublaženog hemzeta (hemze musehhele). Izgovara se između potpunog hemzeta i harfa dužine koji odgovara harekatu hemzeta¹⁰. Kod hemzeta sa fethom to je između hemzeta i elifa¹¹. Po Hafsu je u Kur'anu samo jedno hemze sa fethom na kojem se primjenjuje teshil: drugo hemze u riječi (sura Fussilet)¹².
Izvori iz predavanja (2)
Kako se uči
Prvo hemze se izgovara potpuno, iz dubine grla (Sufara, lekcija 2). Drugo se izgovara olakšano, pa se pređe na ajn sa sukunom: ¹³. Teshil je po Hafsu i drugi način izgovora u riječima gdje upitno hemze dolazi ispred hemzetul-vasla određenog člana, kao i . Prvi način je dužina (ibdal); vidi lekcija 43¹⁴.
Izvori iz predavanja (2)
Pazi
Izvori iz predavanja (1)
Savjet
Teshil se ne može naučiti iz knjige. Mora se čuti od nekoga ko ga je naučio i ponavljati pred njim¹⁷.
Izvori iz predavanja (1)
Imala u 11:41
Imala () jezički znači „iskriviti“, kao kad se kaže da je neko iskrivio koplje¹⁸. U tedžvidu je to izgovor fethe blizu kesre i elifa blizu ja. Pri tome se pazi da fetha ne pređe u pravu kesru, a elif u pravi ja¹⁹. Po Hafsu imala dolazi samo u jednoj riječi, u suri Hud, gdje se govori o lađi: . To je velika imala (kubra)²⁰.
Izvori iz predavanja (2)
Mala i velika imala
Glas je između elifa i ja, ali bliže elifu, „kao e“. Jezik je opušten, a sredina jezika se tek malo podigne²¹.
Glas je tačno između elifa i ja. Sredina jezika se znatno podigne prema ishodištu harfa ja²².
Položaji jezika idu redom: elif (jezik miran), mala imala (sredina jezika malo podignuta), velika imala (znatno podignuta), ja (potpuno podignuta)²³. Elif sa imalom je između čistog elifa i čistog ja²⁴.
Izvori iz predavanja (2)
Dopuna
Ra sa fethom je inače krupan (lekcija 39). U ovoj riječi je zbog imale tanak²⁵. Znak imale neki pišu kao prazan romb, nalik na „baklavu“, ali prednost ima krug²⁶.
Izvori iz predavanja (2)
Išmam ili ravm u 12:11
U suri Jusuf je riječ . Ona je u osnovi تَأْمَنُنَا, sa dva nuna, glagol u sadašnjem vremenu²⁷. Izgovor tri nazalna harfa zaredom, svaki sa harekatom, smatra se teškim, pa se riječ uči na jedan od dva načina²⁸. Ova riječ se uči išmamom, a ravm je drugi način²⁹.
Izvori iz predavanja (2)
Dva načina
Izvori iz predavanja (2)
Kako se uči
Išmam je napućivanje usana kao za poljubac. Ne čuje se, nego se vidi: slijep čovjek ga ne bi primijetio³². Znak išmama stoji iznad mima, ispred nuna (◌۫). To je puni krug, crven ili crn. Neki ga pišu kao prazan romb („baklava“), ali prednost ima krug³³. O ravmu i išmamu pri stajanju vidi lekcija 18.
Izvori iz predavanja (2)
Savjet
Damma se kod išmama ne izgovara, a usne se ipak moraju napućiti. To se mora uvježbati u praksi³⁴.
Izvori iz predavanja (1)
Nekoliko pitanja iz ove lekcije. Sa 75 % tačnih lekcija je naučena, a pitanja ulaze u ponavljanje.