Sadržaj lekcije (7)
Nun sakin je nun na kojem je sukun¹. Tenvin je nun sakin koji se izgovara, ali se ne piše, na kraju imenice. Čuje se kad se spaja, a gubi se kad se stane. Označava se dvostrukim harekatom². Tenvin dolazi samo na kraju imenice, nikad na početku ili u sredini riječi, i ne dolazi na glagolima³. Tenvin se uči kao da je iza harekata nun sa sukunom: عَلِيمًا⁴. Za nun sakin i tenvin važe ista pravila, a koje će biti, zavisi od harfa koji dođe iza njih⁵. Pravila su četiri: izhar, idgam, iklab i ihfa, i uče se u ovoj i sljedeće tri lekcije.
Izvori iz predavanja (5)
Pravilo
Nun sakin i tenvin izgovaraju se jasno (izhar, ) kad iza njih dođe jedan od šest grlenih harfova: hemze, ha (ه), ajn, ha (ح), gajn i ha (خ)⁶. Izhar znači jasno, čisto, odsječeno: bez zujanja i bez uklapanja⁷.
Izvori iz predavanja (2)
Kako se uči
Jezik se prilijepi uz nepce na ishodištu nuna i ostaje gore dok se ne pređe na grleni harf⁸. Na nunu se lijepo stane, pa se ide na sljedeći harf, i tako se upotpuni gunne kroz nos⁹. I kod izhara se na nunu mora osjetiti nijansa gunne: ¹⁰.
Izvori iz predavanja (3)
Primjeri po harfovima
Izvori iz predavanja (3)
U Amme džuzu
Primjeri iz sura Amme džuza koje čitaš u ovom priručniku:
U mushafu
Na nunu je znak sukuna, vrh harfa ha (خ) bez tačke: , مِّنْ خَيْرࣲ¹⁷. Kod tenvina su dva harekata poravnata, tačno jedan iznad drugog (kod kesre ispod): , ¹⁸. Kad harekati nisu poravnati nego razmaknuti, slijedi idgam ili ihfa¹⁹.
Izvori iz predavanja (2)
Pazi
Izvori iz predavanja (3)
Nekoliko pitanja iz ove lekcije. Sa 75 % tačnih lekcija je naučena, a pitanja ulaze u ponavljanje.