Lekcija 37
Krupni i tanki harfovi; elif prati harf prije sebe
Sufara, lekcija 3 (Elif) · Sufara, lekcija 19 (Qaf)
Sadržaj lekcije (11)
Krupnoća (tefhim) je punoća koju harf dobije kad se grlo suzi i glas usmjeri prema nepcu, pa se usta ispune glasom. Tankoća (terkik) je suprotno: grlo se ne sužava, glas se ne usmjerava prema nepcu i usta se ne pune¹. Svojstva isti'la i istifal iz kojih ovo proizlazi, ishodišta su u prvoj cjelini (lekcija 4, lekcija 11), a greške po harfovima u Sufari. Ovdje je samo praktična strana: koji su harfovi krupni, koliko, i kada su elif, lam i ra krupni, a kada tanki.
Izvori iz predavanja (1)
Pravilo
Po krupnoći harfovi se dijele u tri grupe: sedam uvijek krupnih (), tri ponekad krupna (elif, lam, ra) i ostalih devetnaest, uvijek tankih². Ko zna sedam krupnih, zna da su svi ostali tanki³.
Izvori iz predavanja (2)
Tri grupe harfova
Izvori iz predavanja (1)
Kako se uči
Kod svih krupnih harfova pozadina jezika je podignuta⁷. U sredini jezika nastaje udubljenje, grlo se steže, a glas se usmjerava gore, prema nepcu⁸. Kod tankog harfa pozadina jezika miruje i glas ide dolje⁹. Krupnoća se pravi pozadinom jezika, ne samo glasom: ko izgovori hrapavo, a ne usmjeri zrak prema nepcu, rekao je „hrapavo, ali ne krupno“¹⁰.
Arapski jezik ide gore-dolje: krupan harf se podiže, tanak spušta. U riječi svaki harf ima svoj stepen: ha (خ) krupno, lam tanko, kaf (ق) krupno, kef (ك) tanko. Ko sve izgovori „ravno“, nije razdvojio krupno od tankog¹¹. To liči na otkucaje srca: arapski je krivulja koja ide gore-dolje, a bosanski ravna linija¹².
Fetha na krupnom harfu zvuči kao „a“, prema „o“, nikad kao „e“: „ro“, ne „re“. Da bi se izgovorilo „e“, mora se spustiti pozadina jezika, a tada krupnoća nestaje¹³. Zato nije sa „e“, i nije „Kurejš“ sa tankim ra¹⁴. Isto tako je sa „ra“, a ne „re“¹⁵.
Pet stepeni krupnoće (Ibn el-Džezeri)
Nisu svi krupni harfovi jednako krupni u svakom položaju. Ibn et-Tahhan navodi tri stepena, a Ibn el-Džezeri pet; mišljenje Ibn el-Džezerija je zastupljenije¹⁶.
fethu, a iza nje elif
fethu bez elifa
,
dammu
sukun
, ,
kesru
Tabela je po predavanju¹⁷. Kad se uči, stepeni ne smiju biti isti: , , spuštaju se stepen po stepen¹⁸.
Izvori iz predavanja (3)
Zapamti
I na najnižem stepenu krupan harf ostaje krupan. Za njega se ne kaže da je tanak kao njegovi tanki parnjaci¹⁹. Kaf (ق) s kesrom u ne smije zvučati kao kef (ك)²⁰. Kaf i kef: Sufara, lekcija 19, Sufara, lekcija 21.
Izvori iz predavanja (2)
Dopuna
Po mišljenju o tri stepena prvi stepen je fetha, svejedno ima li iza nje elif ili ne (, ), drugi je damma (), a treći kesra ()²¹. Krupan harf sa sukunom ovdje nema svoj stepen, nego uzima stepen harekata na harfu prije sebe. Zato kaf (ق) sa sukunom u (prije njega fetha), (damma) i (kesra) nije na istom stepenu²².
Izvori iz predavanja (1)
Elif prati harf prije sebe
Elif nema svoju krupnoću ni tankoću. Slijedi harf koji mu prethodi: iza krupnog harfa je krupan, iza tankog je tanak²³. Ta krupnoća ili tankoća traje cijelom dužinom elifa, sve do sljedećeg harfa, i ne mijenja se usred elifa²⁴.
Izvori iz predavanja (1)
Elif krupan i elif tanak
, , ٱلنَّاسِ,
Za krupan elif u sredini jezika nastaje udubljenje, a grlo se steže; kod tankog elifa toga nema²⁵. Elif u Sufari: Sufara, lekcija 3²⁶.
Izvori iz predavanja (2)
Pazi
„Priprema“ za krupan harf. Učač vidi da dolazi krupan harf, unaprijed podigne pozadinu jezika i ukrupni tanak harf i elif prije njega. Tako se u nun i elif izgovore krupno zbog sada koji slijedi, a u وَبَـٰطِلࣱ ba i elif zbog ta (ط)²⁷. Pozadina jezika ostaje spuštena dok se ne dođe do krupnog harfa: tek tada se podiže²⁸. Isto vrijedi i bez elifa: u šin je tanak, iako iza njega dolazi ta (ط)²⁹.
Tanak elif iza krupnog harfa. Kad se u elif izgovori tanko, elif nije pratio harf prije sebe. Isto je kad se elif utanji u ³⁰.
Krupan elif iza tankog harfa. Iza tankog vava elif je tanak: وَأَمْوَٰلٌ, ne „emvol“³¹. Ako se mim izgovori sa suhog dijela usana, elif iza njega postane krupan, „molik“ umjesto ³². Tanak elif treba biti prirodan: ni krupan, ni pretanak kao imala. Nije „Lā“ krupno, a ni „Lē ilēhe“, nego ³³.
Elif se ne može „popraviti“ sam za sebe. Ko pogrešno izgovori dad, pa pokuša to ispraviti krupnijim elifom u ٱلضَّآلِّينَ, nije ništa popravio: kad je harf pogrešan, i elif iza njega je pogrešan. Kad se harf izgovori ispravno, i elif će biti ispravan³⁴.
Naš jezik se govori „s jezika“, bez grla, i sve ostaje negdje na sredini. Krupne harfove zato treba svjesno podići, a tanke spustiti. Ako se tanak vav izgovori krupno, to se čuje u samom glasu, „emvol“ umjesto وَأَمْوَٰلٌ³⁵.
Savjet
Položaj usta mora odgovarati ishodištu harfa. Mi smo navikli na naša slova, pa zadržimo položaj usta kao u bosanskom. Tada se harfu sigurno promijeni neko svojstvo³⁶. Harfove treba učiti onako kako su došli u arapskom jeziku, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preko ashaba, radijallahu anhum, a ne prilagođavati ih bosanskom ili turskom akcentu³⁷.
Izvori iz predavanja (2)
Nekoliko pitanja iz ove lekcije. Sa 75 % tačnih lekcija je naučena, a pitanja ulaze u ponavljanje.