Harfovi koje miješamo
Parovi harfova koje početnici najčešće zamjenjuju. Razlika je sažeta iz lekcija, gdje su i izvori. Uz svaki par je riječ u kojoj zamjena mijenja harf, a često i značenje.
Ha (ه) iz dna grla, tanak, sa malo zraka. Ha (ح) iz sredine grla, zrak kroz mali prolaz. Ha (خ) iz gornjeg dijela grla, hrapav i krupan.
sa Ha (ح), ne sa Ha (ه) ni Ha (خ)
Hemze: glasne žice se zatvore i glas se prekine. Ajn: sredina grla, glas teče djelimično.
sa hemzetom („je'lemu“) je druga riječ
Isto ishodište. Dal je zvučan, bez zraka, sa kalkalom; Te pušta zrak.
ٱلدِّينِ sa zrakom na Dalu postaje „tīn“
Isto ishodište. Te je tanak i pušta zrak; Ta (ط) je krupan, zatvoren, sa kalkalom.
tanko, kao „tibāqan“
Dal: vrh jezika na korijen gornjih sjekutića, kalkala. Dad: strana jezika uz kutnjake, krupan, bez kalkale.
kao „tufīdūne“
Zal i Za (ظ): jezik preko vrhova gornjih sjekutića, bez piskavosti; Za je krupan. Zaj: iza donjih sjekutića, piskav.
sa piskavošću, kao „zālike“
Sa: jezik preko zuba, bez piskavosti. Sin: piskav, tanak. Sad: piskav, krupan.
ثُمَّ kao سُمَّ; sa Sinom
Oba piskava, isto ishodište. Zaj je zvučan, Sin pušta zrak.
sa zrakom postaje „risqan“
Kaf: tanak, na sukunu pušta zrak. Qaf: dublje, krupan, sa kalkalom.
kao „kālū“
Gajn: jezik povučen prema grlu, glas teče, krupan. Naše g prekida glas.
غَـٰفِلِينَ sa našim g
Vav: usne, kao poljubac. Naše v: gornji zubi na donjoj usni, a to je ishodište Fa.
sa zubima na usni